- Ča ti je to na prikolici?
- San kupija ulike.
- Lipo. Koliko kusi?
- Jeno sto.
- Je čuda….A ki će hi delat?
- Ča ki? Svi pomalo, će bit za dicu kad urestu.
- Ča paraš da će dica ulike kopat? Ja paran da neće.
- Vero pak će…
- Kad pensaš sadit?
- Anke zajno ko ćeš.
(- Što je na prikolici? - Kupio sam masline. – Lijepo. Koliko komada? – Stotinjak. – Puno je to…A tko će to obrađivati? – Kako tko? Svi pomalo, bit će za djecu kad narastu. – Zaista misliš da će djeca kopati masline? Mislim da neće. – Mislim da hoće… - Kad ćemo ih posaditi? – Možemo i odmah, ako želiš.)
I tako je nakon ovog kratkog, lakonskog razgovora između dva stvarna lika (nono Miho i njegov sin, moj otac, Aldo) posađeno prvih sto maslina na našem imanju u Fažani. Vjerojatno nisu bili ni svjesni da su posadili maslinik koji će davati toliko dobro ulje da se taj razgovor pamti i prenese na nasljednike. Zemlji i svemu onome što na njoj raste oduvijek se posvećivala velika briga i ulagao velik trud, pa tako i maslinama. Iako to nije bilo ništa posebno, ništa više od neophodnoga, jer zemlja je kvalitetna i duboka, a maslina je zahvalno i izdržljivo drvo koje će se uvIjek prilagoditi i koje će svake godine iznova saviti grane pod teškim plodovima.
Tako je i bilo. Rijetko se to događalo, ali nono Miho je pogriješio kada je rekao da unuci neće htjeti obrađivati masline. Evo me ovdje, pišem ovaj tekst gledajući maslinik (doduše puno veći od onog s početka priče) i s vama dijelim tu čaroliju maslinova ulja dvadeset i pet godina kasnije. Njih više nema, ali sve ono što znam naučila sam od njih i najveća mi je radost moći poreći predviđanja: nono je mislio da ću biti učiteljica, što i priliči curama, ali meni je bolje ovako.
Vjerujem da kroz obitelj prolazi žila tvrdoglavosti i upornosti koja nas vezuje s maslinom vjerojatno čvršće nego za išta drugo. Međutim i prije mene, moj se otac posvetio maslinarstvu prateći neke tada posve nove smjernice: oštra rezidba na rod i uzgojni oblik polikonične vaze… Tko je to ikad vidio prije! A tek rana berba? Da, bio je jedan od pionira novog zamaha maslinarstva u Istri i mnogi su ga korili zbog uvođenja tih noviteta – pa i sam njegov otac, zagovornik starih tradicijskih metoda. Naravno da je znao da se berbom tek dozrelih plodova gubi skoro polovica ulja – nono bi govorio da će nas dovesti do ruba propasti. I ulje, tako gorko, tako jako, koje peče i grize za grlo, tko bi to mogao piti?! Ništa to nije valjalo. A ipak, kemijske su analize potvrđivale iz godine u godinu da smo na pravome putu. I ne samo to, Aldo je odlazio u uljaru svakoga dana poslije berbe – u davna vremena bi to bilo pravo gubljenje vremena jer je uljara bilo malo, način prerade spor i star, jer maslina je bilo puno i dugo se čekalo do prerade. Tako su se sakupljale masline koje su danima i tjednima stajale u konobama i vrećama na velikim hrpama i širile karakterističan miris fermentacije, proizvod gljivica i bakterija. Ulja je naravno bilo jako puno u njima. A sada, “po novom”, ulja ima manje i masline se odvoze na preradu ponekad i dvaput dnevno, nema skladištenja i čuvanja, nema nikakvog drugog mirisa, osim mirisa svježe ubranih maslina koje odstoje u sanducima svega nekoliko sati… Kada kažu da je masline potrebno preraditi unutar 24 sata, vjerujte mi, to je jako puno vremena – uvijek, ali baš uvijek, stignemo preraditi masline unutar dvanaest sati, a u 90% slučajeva unutar 6 sati od berbe. Ako ne vjerujete, pozvani ste u berbu!
Eto, tako je sve počelo. Kao i u svemu, starije generacije teško prihvaćaju novitete, a pogotovo kada se radi o tradicijskim djelatnostima poput maslinarstva i prerade ulja. Pa kako možemo mi mladi, neiskusni (a pritom još i žene) znati bolje od njih? Pa opet, svi znamo, krv nije voda, a povijest pišu pobjednici.
Maslinarstvo i maslinovo ulje su ozbiljne teme. Ništa manje ozbiljne od savršeno odnjegovanih vina ili mirisnih tartufa. Koliko god se to činilo nevjerojatnim i mi ovoj priči dajemo svoj mali doprinos. Zato neka vas ne uplaši duljina štiva i prijeđite na teme koje slijede kako biste nas bolje upoznali i kako bi mi vas upoznali s najboljim prijateljem zdrave kuhinje.
